IZLOŽBA KAO PODSJETNIK SLAVNE PROŠLOSTI
Ana Bunčić, 3. B
Sakupljač i štovatelj hrvatske povijesne i kulturne baštine
U Malom salonu Muzeja Like Gospić dana 27. studenog 2015. godineotvorena je izložba pod naslovom „Stoljeće nakon Laszowskog“.Izložba je posvećena Emiliju Laszowskom Szeliga, uglednomi marnom sakupljaču i štovatelju hrvatske povijesne kulturne baštine.
Emilij Laszowski Szeliga (Brlog na Kupi kraj Ozlja, 1. travnja 1868. – Zagreb, 28. studenog 1949. potječe od poljske plemićke obitelji Laszowski ,fonetski: Lašovski) iz plemena Szeliga (fonetski: Šeliga). Pripadnik je hrvatske intelektualne elite na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće, posvetio je život hrvatskoj prošlosti i kulturnoj baštini. Iako pravnik po struci, bio je privržen povijesnim znanostima što se očitovalo u njegovom iznimno bogatom stvaralačkom opusu od nekoliko tisuća objavljenih radova kojima je doprinio razvoju brojnih stručnih
i znanstvenih polja: od povijesti i povijesti umjetnosti, arhivistike, pečatoslovlja i grboslovlja do fotografije
i konzervatorstva. Takvim je interdisciplinarnim pristupom te zanesenjačkim marom i ljubavlju prema značenju i ljepoti hrvatske kulturne baštine istraživao prošlost Zagreba, Turopolja, Pokuplja, Hrvatskog zagorja, Gorskog kotara, Like i Primorja, stvorivši tako temelje povijesne topografije.
Družba „Braća hrvatskog zmaja“
No, najosobniji, najupečatljiviji i najplodniji Laszowski
bio je u Družbi „Braća hrvatskoga zmaja“ koju je, zajedno
s dr. Velimirom Deželićem, osnovao 16. studenog 1905. godine. Zmajska družba zauzima središnje mjesto u njegovim mnogobrojnim pothvatima. Jednako je opsežno i raznovrsno bilo njegovo djelovanje u javnoj i kulturnoj djelatnosti. Kao Velik meštar Družbe „Braća hrvatskoga zmaja“ potaknuo je osnivanje
triju ustanova iznimno važnih za kulturni boljitak Zagreba: Knjižnicu slobodnoga i kraljevskog glavnog grada Zagreba (Državni arhiv u Zagrebu) te Muzej slobodnog i kraljevskoga glavnog grada Zagreba (Muzej grada Zagreba). Ujedno je na njegov poticaj osnovano i Društvo za spašavanje, prethodnica današnjeg Zavoda za hitnu medicinu.
Realizatori
Izložbu su zajednički realizirali Hrvatski restauratorski zavod, Hrvatski državni arhiv,Družba „Braća hrvatskoga zmaja“ i Muzej Like Gospić. Prigodnim slovom okupljenima se najprije obratila ravnateljica Muzeja Like Gospić prof. Vesna Bunčić, predstavivši prof. Maria Brauna iz Hrvatskog restauratorskog zavoda koji je govorio o velikom opusu Laszowskog, čiji se angažman očitovao u rasponu od heraldike, pečatoslovlja, preko fotografije, konzervatorstva do povijesti umjetnosti. Autorica izložbe dr.sc.Tajana Pleše dala je prikaz Laszowskog kao osobe osebujnih manira i sklonosti, visoko obrazovanog plemića koji je svojom širokom lepezom aktivnosti blistao u vremenu u kojemu je živio. Pročelnik Zmajskog stola Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, župan Milan Kolić, Zmaj gospićki IV. zahvalio se autorima izložbe na prezentaciji dijela povijesne baštine kojom je Emilij Laszowski od zaborava otrgnuo stare hrvatske utvrde, rekavši:„Lika i Hrvatska su, nažalost, prečesto obojene crvenom bojom razaranja i ratova pa je najveći dio srednjovjekovnih zdanja nepovratno devastiran. Dio tih građevina je saniran, a dio još uvijek uporno odolijeva zubu vremena i upravo nas to podsjeća na našu obvezu prema očuvanju naše slavne povijesti. Trebamo se ugledati na zaljubljenike i štovatelje povijesti kakav je bio Emilij Laszowski koji je svoj život posvetio znanstvenim istraživanjima i zaštiti kulturne baštine.“ Nakon izgovorenih riječi, župan Kolić izložbu je proglasio otvorenom.
Na izloženim panoima predstavljene su fotografije
19 srednjovjekovnih utvrda, s reprodukcijama fotografija
Emilija Laszowskog i fotografijama iz današnjih vremena.
O njima je prije stotinu godina Emilij Laszowski napisao:
„Dok ovako ovi tvrdi nekoć gradovi, bedemi i tvrdje na
„predzidju kršćanstva“ izčezavaju u razvalinama, dok ih
grmlje i drveće sakriva, časno ih spominje povijest,
narodna predaja i pjesma. …
To su spomenici dične povijesti hrvatske – spomenici, koje razara vrijeme i ljudska ruka, izvrgnuti, da im se trag izbriše s lica zemlje. Premnogo ih je, istina, ali ih nije odviše, pa bi trebalo barem najslavnije spasiti od propasti.“
