Mladost 

Mlad, nošen vjetrom slobode,                                                

čovjek ne razmišlja čisto.                                                                           

Misli da su mu zvijezde na dohvat

ruke,

mjesec ispod njegovih nogu hitrih,

misli da je osvojio nebo.

Svemir mu je malen,

bezvrijedan!

On želi još!

Želi do Boga!

I tako ide putem,

dostojan i cio

dok ne stane ,

i osvrne se.

Tada shvati

da mu se zvijezde

smiju, da mu je mjesec

visoko iznad glave.

Nebo mu nedokučivo,

neosvojivo. Svemir mu je

velik, a on tek

sitna točkica blistava atoma.

Kada čovjek to shvati,

tada ostari.

                         Nikolina Brkić,3.b