RASPRAVLJAČKI ŠKOLSKI ESEJ M.GAVRAN "O ROMANIMA I KNJIGAMA"
Nikolina Brkić, 3.b
U ulomku iz knjige eseja Književnost i kazalište pod nazivom O romanima i knjigama autora Mire Gavrana problematizira se sve veća upotreba interneta odnosno stvaranje e-knjige. Tema eseja ukratko rečeno je prijetnja da će roman nestati kao i tiskana knjiga s čime se autor se slaže.
Autor vrlo jasno govori i izlaže svoju vjeru u ljudsku kreativnost i opstanak knjige i romana. Istina je ta da danas sve više autora objavljuje svoje romane, kratke priče ili pjesme na brojnim internetskim stranicama koje pružaju te mogućnosti. Nadareni mladi pisci objavom svojih radova na internetu pokušavaju prikupiti obožavatelje i iz neke nesigurnosti koriste upravo takve stranice jer one omogućuju potpunu anonimnost i neki oblik zaštite.
Autor je u pravu. Danas je roman najčitanija književna vrsta. Zanimljivo je da mladi odnosno moderna internetska generacija čita i rado posjećuje knjižnice. To je dokaz da roman nije mrtav, već da da ljudi i dalje čitaju, a knjige se usprkos „prognozi“ sve više tiskaju. Današnje vrijeme je plodno vrijeme romana, a kreativnost je veća nego ikada. Roman nije izumro pojavom interneta, filmova ili serija. Internet promovira roman, a brojni uspješni filmovi ili serije snimaju se upravo prema romanima. Brojni današnji romani imaju svoje tkz. „fanove“ u cijelome svijetu, a najpopularniji su obožavatelji Harry Pottera britanske autorice J.K. Rowling, Različita autorice Veronice Roth, Igre gladi autorice Suzanne Collins, zatim Igre prijestolja od G. R. R. Martina koji su tiskani romani u nastavcima, a preko noći postali su svjetski fenomeni što nam govori o popularnosti tiskanog romana.
Također ne smijemo izostaviti i popularnost e-knjige koja je u porastu, ali još uvijek u sjeni knjige. Zanimljiva je činjenica da su popularne e-knjige dobile i svoj tiskani oblik poput knjiga za mlade: Sudar (After) autorice Anne Todd, Večera s vampirom autorice Abigal Gibbs, Zamijenjena autorice Amande Hocking i sl.
Istina je da neki ljudi vole čitati, a neki ne. Razlog tome jest to što su ljudi različiti. Kao što neki vole knjige, drugi vole sportove, automobile, video igrice i sl.
Čitanje je potrebno kako bismo se razvili u intelektualnom i kreativnom smislu, ali svi mi imamo različite stavove, razmišljanja i zanimanja. Prema tome, treba poštovati one koji vole čitati i ne smijemo ih gledati čudno ili sa prijezirom, ali isto tako čovjeka koji voli sport i prirodu ne treba tjerati da čita. To što netko voli, a neki ne vole čitati jednostavno treba prihvatiti jer nametanjem čitanja i tjeranjem nekoga da zavoli knjigu stvorit će samo suprotan učinak na pojedinca te je moguće da u potpunosti zamrzi knjigu.
Autorova misao „… roman sugerira putovanje kroz specifičan sve obuhvatljiv život“ ne samo da ulazi u bit romana, već daje i razlog zašto u današnjem svijetu roman cvate. Stres, posao, obitelj, općenito današnja stvarnost tjera čovjeka da pobjegne od nje, a najbolji način za to je da uđe u novi svijet i život ili da ga sam stvori. Ljudi otvarajući i listajući stranice otkrivaju nove svjetove, prate ih, idealiziraju, te tako oživljavaju iste te likove i svjetove koje bi možda htjeli da su naša zbilja, a ne simulirana stvarnost. Mnogi romani utječu na čovjekovo postojanje ili stvaranje nekog mišljenja.
Roman ne mora biti književno savršenstvo da utječe na čovjeka. On mora imati ono nešto s čim se čovjek može povezati. To ne mora biti samo jedan roman. Čovjek može obožavati i kreirati mišljenje prema više romana. Jedan od takvih romana možemo navesti za primjer Čarobna ploča.
Taj kratki roman za mlade koji zalazi u najmračnija mjesta umova mladih ljudi napisan je jednostavnim baršunastim stilom pisanja i iako se bavi depresivnim temama, nije mračan. Već je baršunast, isprepleten temama, tihim mislima autorice. Roman se bavi problematikom stvarnosti i koliko smo spremni daleko otići kako bismo dokazali da je upravo naša stvarnost ona prava. Nakon čitanja ovog romana nitko ne može odoljeti pitanjima poput: „Jesmo li stvarno u pravu?“; „Kako mogu znati da je ovo u što vjerujem stvarno istina?“
Knjige ne izumiru. Ova moderna kultura samo povezuje književnost sa modernim medijima. Roman će živjeti još dugo vremena i vjerojatno će nadživjeti ovu generaciju. Također treba se istaknuti da je budućnost nepredvidljiva i da je sve moguće, ali se treba nadati i vjerovati u pisanju riječ. Naravno, ne smijemo samo stajati sa strane i sve to promatrati. Trebamo se aktivno uključiti sako roman ikad počne zaista umirati. Roman će jedino nestati u situaciji kako je i sam autor napisao: „Ali da bi se to dogodilo, čini mi se da bi na ovome svijetu morali živjeti drugi ljudi.“